Kad se police pretrpaju, najčešći problem nije manjak mjesta nego manjak pravila. Knjige se gomilaju u dva reda, a onda se prestanu i čitati jer ih je teško pronaći. Cilj je urediti zbirku tako da je pregledna, ugodna i jednostavna za održavanje.
Prvo definiram što moja kućna biblioteka treba biti: mjesto za čitanje, izlaganje ili oboje. Odredim jednu policu kao “aktivnu zonu” za knjige koje trenutačno čitam i one koje uskoro planiram. Time smanjujem stalno premještanje i nered po stolu ili noćnom ormariću.
Zatim napravim brzo pražnjenje po segmentima, ne sve odjednom, kako se posao ne bi oteo kontroli. Knjige slažem u tri hrpe: zadržavam, premještam na drugo mjesto u domu, i prosljeđujem dalje. Ova podjela rješava problem pretrpanih polica bez dugog premišljanja nad svakim naslovom.
Kod odabira kriterija slaganja biram onaj koji mi najviše pomaže u pronalasku. Za nekoga je to abeceda po autoru, za drugoga tema (npr. povijest knjige i tiska, kreativno pisanje, suvremeni hrvatski autori). Ako imam puno različitih vrsta, kombiniram: prvo po temi, pa unutar teme po autoru.
Za djecu i mlade posebno pomaže rješenje “po razini čitatelja” umjesto po abecedi. Slikovnice, kraći romani i zahtjevniji naslovi dobiju zasebne police ili označene dijelove. Tako dijete samo bira, a meni je lakše pratiti što je preraslo i što se najviše čita.
Problem oštećenja najčešće nastaje zbog vlage, sunca i nepravilnog slaganja. Police držim podalje od direktnog sunca i izvora topline, a teže knjige stavljam niže da se police ne savijaju. Knjige slažem uspravno s blagom potporom ili vodoravno u manjim hrpama, bez pretjeranog stiskanja korica.
Za audioknjige koje tek otkrivam rješavam “nevidljivost” tako da im dam fizičko mjesto. Napravim mali stalak ili kutiju s popisom naslova i QR kodovima/napomenama gdje su dostupne. Time audioknjige postanu dio biblioteke, a ne zaboravljena aplikacija.
Kada kupujem novitete u knjižarama ili biram knjige za poklon, lako mi se dogodi dvostruka kupnja ili naslov koji se ne uklapa. Zato vodim kratku listu želja i listu “već imam” (papir u bilježnici ili jednostavna bilješka na mobitelu). Posebno označim edicije i prijevode koje preferiram kako bih izbjegao slične, ali pogrešne verzije.
Za lektiru i sažetke rješenje je u jasnom odvajanju “školskog” dijela od ostatka. Napravim mapu ili posebnu policu gdje su lektire, bilješke i popisi, organizirani po razredu ili autoru. Tako ostatak biblioteke ostaje za čitanje iz gušta, a školski materijali su uvijek pri ruci.